Poliester

Poliester
Općenito
Hemijski spoj	Poliester
Molekularna formula	C6H4(COOH)2 C6H4(COOCH3)2 C2H6O2 H-[C10H8O4]-n=60–120 OH
CAS registarski broj	120-61-6 107-21-1 1309-64-4 25038-59-9 (heterogen)&rn=1 100-21-0 120-61-6 107-21-1 1309-64-4 25038-59-9 (heterogen)
Osobine1
Molarna masa	166,13 194,19 62,07 (heterogena)
Rizičnost
NFPA 704	0 0 0
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Poliester je polimer koji u glavnom lancu sadrži estre. Mada postoji mnoštvo oblika poliestera, ovaj pojam se obično veže za sintetske tkanine i specifične materijale od polietilentereftalata (PET). Hemijski sastav poliestara je raznolik. Svi prirodni, a samo nekoliko sintetskih poliestera su biorazgradivi (većina sintetskih nije).^[1][2]

Kao tkanina, poliester se upotrebljava za proizvodnju raznih odjevnih predmeta, kao što su: košulje, hlače, jakne, kape, kao i za izradu plahti, deka, tapeciranog namještaja, podloga za kompjuterske miševe i sl. Koristi se i za izradu sigurnosnih pojaseva i opreme u automobilima , užadi, tranportnih traka, za pojačanje izdržljivosti gume i plastike, kao i za amortizaciju i izolacijske materijale.^[3][4][5] Iako se sintetska odjeća obično smatra manje prirodnom u poređenju sa tkaninama od prirodnih vlakana kao što su pamuk i vuna, poliesterske tkanine mogu pružiti određene prednosti, kao što su poboljšana otpornost, trajnost. zadržavanje boje i toplote. Zato se poliesterska vlakna ponekad koriste u kombinaciji s prirodnim, za proizvodnju tkaninea s poboljšanim svojstvima i većom otpornošću na vodu, vjetar i sl.^[6][7]

Poliestri također služe za proizvodnju: PET boca, traka za filmove, cerada, raznih čamaca, zaslona s tekućim kristalima, holograma, filtera, izolacijskih traka i dr. Poliestri se naširoko upotrebljavaju u proizvodnji u kombinaciji sa visoko kvalitetnim proizvodima od drveta, kao što su muzički instrumenti (gitare, klaviri) i interijer i raznih vozila i plovila.

1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
2. ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R., Dizdarević I. (1987): Medicinska antropologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00364-8.
3. ^ Rosato D. V., Rosato D. V., Rosato M. V. (2004): Plastic product material and process selection handbook. Elsevier, ISBN 978-1-85617-431-2.
4. ^ Mendelson C. (2005): Home komforts: The art and science of keeping house. Simon and Schuster, ISBN 9780743272865.
5. ^ Cappitelli F., Principi P., Sorlini C. (2006): Biodeterioration of modern materials in contemporary collections: can biotechnology help? Trends in biotechnology 24 (8): 350–354. doi:10.1016/j.tibtech.2006.06.001. PMID 16782219.
6. ^ Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
7. ^ Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.